Detaljno o programu Škole

Program

Uvodne napomene

Govornička škola „Ivo Škarić“ temelji se na iskustvima održavanja takvih škola u brojnim našim mjestima na jadranskoj oblali. Te su postigle golem uspjeh prema općem sudu učenika, nastavnika-hospitanata, izvoditelja, organizatora i javnosti (koja je imala djelomičan uvid kroz završni javni prikaz i posredstvom medija). To dakako ne isključuje nego dapače obvezuje da se stalno unapređuje program i metode te znanje i umijeće izvoditelja. Temeljna se svrha iščitava u samom nazivu, a ta je ispunjavanje praznine koju redovni školski program ostavlja u govorničkom umijeću i u govornom izražavanju uopće. Govorničko umijeće, koje daje ovaj program, namijenjeno je najboljim učenicama i učenicima te predstavlja oblik dodatnog rada s darovitima razvijajući ubrzano njihove sposobnosti i jačajući u njima naravnu težnju prema vrsnosti i intelektualnom elitizmu.
Od petnaeste govorničke škole uz nebitno smanjenje dotadašnjih retoričkih sadržaja, program se upotpunjuje izbornim športskim stručno vođenim aktivnostima (90 ili 180 minuta dnevno). Takva koncepcija govorništva i športa nalazi oslonca u antičkim gimnazijama u kojima se uz tjelovježbe njegovala retorika. Uzor nam pružaju i suvremeni elitni američki koledži, a i naša je hrvatska odgojna koncepcija stvaranje zdravog duha i tijela (mens sana in corpore sano) što je istaknuto u samom nazivu našega ministarstva "znanosti, obrazovanja i športa". Velike i odgovorne društvene zadaće preuzet će u budućnosti osobe koje su darovite, vrhunski izučene te tjelesno zdrave i čvrste, i to zadaće bilo u politici i organizaciji, bilo u poduzetništvu i svakoj vrhunskoj struci.

Govorničko obrazovanje nije namijenjeno jednoj vrsti srednje škole, nego svim srednjim školama u Republici Hrvatskoj. Tako je zato što govorničko umijeće podjednako dobro služi u društvenim, humanističkim, prirodoznanstvenim i u tehničkim djelatnostima

Na vrh

Ciljevi

Prvi je cilj govorničke škole da preda učenicima stanovitu količinu govorničkih naputaka te da im dade početnu govorničku vještinu. Time će odmah opažljivo, a s vremenom sve više, postati sposobniji u izražavanju svojih zamisli i moćniji u djelovanju govorom na druge. U ozračju demokratskog natjecanja, u kojem je govor presudan posrednik, govornička je moć prvorazredni uvjet za dosezanje visokog i uglednog mjesta u društvu.
Govoriti jasno znači misliti jasno, govoriti novo znači misliti novo. Učenje o dobru govoru uvelike se svodi na učenje o dobrom mišljenju. Zato je jedan od bitnih ciljeva govorničke škole razvijanje ispravnog i kreativnog mišljenja.
Govor se sastoji od slanja i primanja govora. U ovoj se govorničkoj školi posebna pozornost posvećuje vještini slušanja govora, pa je unapređivanje slušanja govora također cilj ove škole.
Okolina stvara sliku o pojedincu na temelju njegova izgleda i ponašanja. Tu sliku (image, imidž) o sebi velikim dijelom iscrtavamo govorom. Zato usavršavanje govora usavršava pojedinčev imidž, što je isto tako neskriven cilj ove škole.
Govoriti se može zanimljivo samo ako se o nečem govori što drugi ne zna, a dokazati možemo istinito samo ako raspolažemo s podacima. Zato govorništvo upućuje na pretraživanje podataka na internetu, koji se odnose na temu govora, ali isto tako motivira na ubrzano i sustavno stjecanje znanja.
Govorništvo je obraćanje drugima, slušateljima. Ono je učinkovito ako se govornik usredotočuje na slušatelje, onakve kakvi jesu. Zato govorništvo poučava o metodama što realnije procjene ljudi s kojima komuniciramo, što je i od općenitije koristi u realnom životu.
Cilj je i osvješćivanje važnosti tjelesnog zdravlja, otpornosti, tjelesne čvrstine i izdržljivosti te stvaranje navike dnevne tjelovježbe, a sve to uz razvijanje volje za natjecanjem i htjenja za pobjeđivanjem.
Svi nabrojeni ciljevi dugotrajno su važni za uspješan profesionalan i privatni život, ali će se i kratkoročno pozitivno očitovati kao čimbenici koji pomažu uspješnijem nastavku školovanja bilo u kojem predmetu i usmjerenju, što je jedan od važnih ciljeva ove govorničke škole.

Na vrh

Metode rada

Govornička škola radi intenzivno, cjelodnevno tijekom osam dana. Učenje je radioničkog tipa (workshop). Radi se u skupinama od desetak učenika s jednim mentorom. Osim skupnog rada izvode se i individualne vježbe (dijagnoza govornog statusa, ortoepske i ortofonske vježbe, uvježbavanje govora i recitacija, impostacija pjevačkoga glasa, uvježbavanje voditelja). Pri završetku škole organizira se javni nastup i natjecanje govornika.

Na vrh

Sadržaji

Cjelokupni je sadržaj govorničke škole za darovite učenice i učenike razdijeljen u četiri stupnja: I. početni (za nove učenice i učenike), II. srednji (za one koji su već pohađali početni), III. napredni (za one koji su već pohađali srednji stupanj) i IV. završni stupanj (za one koji su već pohađali napredni stupanj). Izvodi se i peti stupanj za dodatno usavršavanje. Gradivo je podijeljeno na obavezne sadržaje (vidi priloženu satnicu) i na izborne sadržaje. Polaznici od polaznih izbornih sadržaja na početku govorničke škole izaberu jedan koji onda slijede u popodnevnim satima (od 18.00 do 19.30) tijekom trajanja govorničke škole. Za sve stupnjeve obvezna je jutarnja tjelovježba.

Na vrh

Obvezni sadržaji

Obvezni sadržaji ovdje su poredani ne prema stupnjevima u kojima se pojavljuju, nego prema sadržaju, a ti su sadržaji: opće govorničke vještine, govornička pravila i upute i govornički žanrovi.

Na vrh

Opće govorničke vještine

Vježbe za glas i izgovor

Svakog se dana kao predsat izvode vježbe za glas i izgovor. Splet tih vježbi dobro je utvrđen i u funkciji je govorničke impostacije glasa i dobre govorničke dikcije. (Teži se donjem disanju, prsnom osjetu glasa, fokusiranju palatinalne točke i pojačanom samoslušanju.) Druga je, ne manje važna, svrha tih vježbi prevladavanje straha od javnog govora, što se postiže vježbama rastezanja i opuštanja te vježbama za stvaranje potrebne količine govorničke smionosti ("agresivnosti"). Učenicima se usvojen splet vježba preporučuje da postane dugotrajna "kućna gimnastika" za postizanje dobrog glasa i dikcije. Uvježbava se i skraćna inačica tih vježbi (2 - 3 min) i vrlo kratka (15-tak sek), kojom se neposredno pred javni nastup ugađa glas i dikcija te smanjuje trema.

Vještina slušanja govora i sažetci

Slušanje je govora "pasivni" i početno skriveni pol govora, ali podjednako važan za govorno umijeće kao i tzv. aktivni pol. Umijeće slušanja govora usavršuje se raščlambom na sastavnice koje ga čine te zasebnim uvježbavanjem svake od njih (usredotočenje, anticipacija, imaginacija, subvokalizacija, selekcija, logička kontrola, govornički obrazac). Jedna od sastavnica vještog slušanja govora - sažetci - ne razvija samo osmišljeno slušanje kojim se izdvaja ono što preostaje "nakon svih riječi", nego je vještina pravljenja sažetaka i opća intelektualna vještina primjenjljiva u raznim djelatnostima: u nastavnom procesu, pri koncipiranju govora ili nekog drugog poduhvata, pri bilježenju nekih događaja, pročitanih djela itd.

Govorna izvedba

Govornoj se izvedbi, koja je zadnja faza pripreme govora, posvećuje posebna pozornost na drugom stupnju školovanja. To je onaj dio pripreme koji bi se mogao označiti glumačkim dijelom. Tu se planiraju, uvježbavaju i memoriraju prozodijska sredstva (intonacija, tempo, stanke, glasnoća) i neverbalni znakovi koji će se upotrijebiti u govornom činu (mimika, gesta, držanje tijela i dr.). Vješt se govornik podjednako služi i tekstualnim i izvedbenim sredstvima.

Strah i trema

Najčešće prepreke koje onemogućuju pojedinca da se ostvari kao dobar govornik jesu govornički strah i trema. U ovom dijelu govorničkog obrazovanja ukazuje se na uzroke tih stanja i na način njihova smanjenja.

Neverbalni znakovi

Neverbalni su znakovi svi oni znakovi koji sudjeluju u govornom činu, a nisu sam govor. To su mimika, gesta, položaj i držanje tijela, način odijevanja i izgled govornika, prostorni odnosi među sugovornicima, raspored prostora i scenografija govornog prostora, uporaba predmeta kao znakova, popratne slike i popratni zvukovi, pa čak i mirisi. (Napomena: onaj dio geste i mimike koji ispomaže govor kao njegovo organsko ishodište i manifestni produžetak dio su govora i nisu neverbalni znakovi.) Suvremena se semiotika izrazito zanima za neverbalne znakove i ističe njihovu golemu vrijednost pri govornom komuniciranju.

Ortodontske anomalije

Na govorničkoj se školi svi učenici već na prvom stupnju ortodontski pregledavaju i daju im se upute glede eventualnih potrebnih postupaka, a pri sljedećim se dolascima utvrđuje postignut uspjeh. U uvodnom se izlaganju ukazuje na važnost pravilno oblikovanih zubi i čeljusti za opće zdravlje (pravilno uzimanje hrane), za izgovor i za lijep izgled. Skreće se pozornost i na uspješnost ortodontske terapije. (Marija Hunski)

Govorni poremećaji

Govorni poremećaji (izgovorne greške, mucanje, brzopletost i poremećaji glasa) pojave su koje odvraćaju pozornost od onog što se govori na način kako se to ostvaruje. Nečist izgovor suglasnika, zamuckivanje, nejasan govor ili kreštav glas, ostavljaju loš dojam o govorniku i smanjuju učinkovitost njegove obavijesti pa bitno otežavaju postizanje uspješnosti u velikom broju zvanja, naročito onih koji se ostvaruju govorom. Govorni se poremećaji uspješno uklanjaju logopedskom terapijom koja je učinkovitija i kratkotrajnija što se ranije započne, a logopedskim se pregledom na govorničkoj školi ustanovljuje o kojem se poremećaju radi i daju se savjeti . (Jelena Ivičević-Desnica)

Mjerenje govora

Govor je veoma složena čovječja djelatnost. U njega su ugrađene misaone, komunikacijske, jezične, biološke i prave govorne funkcije. Zato se govor nekog govornika može raščlaniti na različite faktore. Govornici se međusobno razlikuju po sposobnostima i vještinama vladanja tim govornim sastavnicama. Važno je otkriti u kojim su govornim sposobnostima pojedini govornici dobri, a u kojima su slabiji kako bi se učenje i usavršavanje vještine govorienja dobro usmjerilo. To se postiže mjerenjem govora. (Damir Horga)

Govorna spretnost (fluentnost)

Govorna se proizvodnja može raslojiti na dvije razine: na razinu planiranja i na razinu izvođenja govora. Govornici nastoje da obje razine funkcioniraju efikasno i glatko te bez pogrešaka i zastoja. Takav je govor fluentan (spretan, gladak). Međutim, govornici budući da nisu savršeni, a najčešće moraju govoriti bez prethodne pripreme, u govoru griješe, zastajkuju, ispravljaju se, upotrebljavaju poštapalice, zamuckuju i sl. Radi poboljšanja govora svaki govornik bi trebao osvijestiti nefluentnosti u svojem govoru i težiti njihovom uklanjanju i fluentnom govoru. (Damir Horga)

Na vrh

GOVORNIČKA PRAVILA I UPUTE

Uvodno predavanje

Uvodnim se plenarnim predavanjem, kojim započinje radni dio svake govorničke škole, usmjeruje i pojačava zanimanje i pozornost učenika prema sadržajima koje se spremaju učiti. Središnja je misao predavanja u svakoj govorničkoj školi drukčija, ali se stalno ističe da živimo u izrazito komunikacijskom vremenu u kojemu jača i spoznaja da su komunikacije obavijesti sveopći način organiziranja ljudi i njihovih tvorevina te da su upravo obavijesti tržišna roba. Komunikacijom obavijesti, njihovom obradom i pohranom gradi se i čovjekova kultura. Ističe se kako živimo u vremenu u kojemu je temeljni čovjekov medij ponovo govor. To treba zahvaliti telekomunikacijskim mogućnostima prijenosa i difuzije te tehnologijama fiksiranja govornog zvuka, kao i olakšanim susretanjima ljudi koja omogućuju brza transportna sredstva. Naše je i nastupajuće će doba biti označeno kao postgutemberško (poslijepismovno), tj. može se označiti, analogno kamenom, brončanom ili industrijskom, kao govorno doba.

Profiliranje publike

Kako je javni govor usmjeren konkretnim slušačima, uspjeh govora zavisi od stupnja poznavanja publike i od umijeća prilaska upravo toj publici. U školi se uče postupci i testovi za profiliranje publike, i to za svaku govornu strategiju izdvajaju se drukčije dimenzije publike koje treba upoznati. Uz profil publike vezuju se posebne govorničke taktike koje u različitim strategijama odgovaraju pojedinom profilu publike. Moto je: Ne okrivljuj publiku za govornički neuspjeh! Pogreška je govornika što nije upoznao slušače ili što im se nije prilagodio.

Neprijateljski auditorij

Pod neprijateljskim auditorijem se smatra onaj auditorij koji ima suprotne stavove i interese od samog govornika u onome što je tema govora. U ovom sadržaju se razrađuju taktike kojima se osigurava nastavak komunikacije sa slušačima, a tek potom da se i postigne barem i djelomični konsensus. Temeljni je postupak traženje zajedničkih osnova i pozivanje na neosporne činjenice.

Priprema govora

Na srednjem tečaju govorništva posebno se usmjeruje pozornost na faze pripreme govora (lat. inventio, distributio, elocutio, memoria, actio). Temeljitije se od ostalih obrađuje prva faza, koja je i najvažnija - faza zamisli govora (oblikovanje središnje misli) i prikupljanje građe: dokaza, napose podataka, logičkih izvoda i potkrijepa. Učenik se upućuje na prijelaz od potpune tekstualizacije na skraćenu, na kratke bilješke.

Retoričke figure

Značajka je dobra i učinkovita govora odmjerena uporaba retoričkih figura, koje imaju uloge i argumenata i potkrijepa. Izbor je figura koja se obrađuje u školi: silogizam, entimem, sorit, indukcija, analogija, dilema, definicija, paradoks, arg. ad populum, arg. autoriteta, parafraza, antiteza, klimaks, usporedba, metafora, metonimija, sinegdoha, pretericija, antimetabola, sinatroizam. Za svaku se figuru, nakon što se ukaže na njezinu formalnu građu, iznalaze brojni primjeri. Učitelj upućuje učenike kako će se efektno i učinkovito služiti retoričkim figurama.

Logičke figure

Logičke figure ili logički izvodi (prema Aristotelu tehnički dokazi), a to su toposi, silogizmi, entimemi, soriti, indukcije, analogije, primjeri, dileme, odnosi uzroka i posljedica temeljne su taktike argumentativne strategije. Zato učenike treba upućivati na vješto, učinkovito i ispravno služenje tim figurama. Posebno učenike treba upozoravati na pogreške koje one mogu skriveno sadržavati.

Retoričke potkrjepe

Iracionalna sredstva uvjeravanja (u persuazivnoj strategiji), koja su usmjerena prema emotivnoj (patos) i etičkoj (etos) sferi, sastoje se u prvom redu od skupa retoričko-poetskih figura. Učenici kroz ovaj sadržaj upoznaju strukturu tih figura, uvježbavaju se da ih prepoznaju iz primjera i da po njima kreiraju svoje.

Smicalice

Dijalektičko se govorništvo (razgovorno, pregovaračko, polemičko, debatno) oduvijek služi retoričkim smicalicama. Učenici se upoznaju s najčešćima sa svrhom da bi se od njih uspješnije znali braniti.

Argumentiranje

Argumentiranje je retorički postupak kojim tvrdnja zdravorazumski postaje slušačima vrlo vjerojatnom istinom. Kroz ovaj se sadržaj učvršćuje razlikovanje argumentiranja od iracionalnih potkrjepa ili smicalica; upućuje se u valjano argumentiranje i pobijanje te upozorava na nevaljano. Najveća se pozornost posvećuje iznalaženju i oblikovanju tvrdnji u četiri značenjske kategorije: što je nešto, zašto je nešto, kakvo je nešto i što treba učiniti. Za svaku od tih kategorija tvrdnji razrađuje se i uvježbava argumentacijski postupak.

Modeli humora

Višenamjenska je uloga humora u govorništvu i izvan zabavljačke strategije: zadobivanje naklonosti, opuštanje napetosti, olakšanje konfliktnih i tmurnih situacija, smanjenje zamora, zadobivanje prednosti u debati i polemici. Zato stanovitu količinu humora treba planirati u pripremi govora. U govorničkoj se školi ističu uloge humora, otkrivaju se sposobnosti učenika u stvaranju humora, analiziraju se češći modeli tvorbe humora, a učenike se potiče prema kreaciji smiješnog.

Modalni izrazi

Uvelike pridonosi govornoj izražajnosti i komunikativnosti, ali i govornoj eleganciji, umjesna i istančana uporaba modalnih izraza (uključujući i one uljudbene: predstavljanje, pozdravljanje, oslovljavanje, zamolbe, zahvaljivanje, ispričavanje). Učenicima se daje klasifikacija tih izraza i mnoštvo primjera (kao što su: ako se ne varam, po mom sudu, s vašim dopuštenjem, u prvom redu, bez daljnjega, štoviše, vjerojatno, nema sumnje itd.). Od učenika se traži da i sami ispišu množinu takvih izraza, da one koji su prihvatljivi upamte te da ih u govoru primijenjuju vješto kao govornikov komentar vlastitog govora, ali i kao zamjene za poštapalice u trenutcima oklijevanja.

Govorni bonton

Govorni bonton sadrži govorne izraze koji pozitivno uokviruju društvene susrete. Neki su od tih izraza konvencionalni, kao što su pozdravljanja, oslovljavanja, predstavljanja, zamolbe, zahvale, čestitanja ili žalovanja, a drugi, kad obrednost nije učvršćena, slijede izrazom temeljni smisao - stvaranje dobrih odnosa. Kroz pozitivne i negativne primjere ukazuje se na etičke, estetske, emotivne i civilizacijske vrijednosti bontonskih izraza.

Improvizacija

Improvizacija je govor kojemu je izostala priprema. Taj govor ipak ima prikrivene dvije pripreme. Prva je dugotrajno školovanje u retoričkoj vještini, a druga je kratkotrajna koncenteracija prije samog govora na središnju misao ili na poantu govora. Stoga govorna improvizacija ostvaruje sve važne elemente koji se uče u retorici: dobru kompoziciju, dobru argumentaciju i potkrijepe te bogatstvo uporabe retoričkih figura i modalnih izraza. Vrstan improvizator zna procjeniti trenutak i procjeniti vrstu publike. Zato improvizacija često u školovanju dolazi kao vježba u kojoj se iskazuje stupanj usvojenosti govorničkog umijeća. Uvjet dobre improvizacije je, dakako, i prirodni govornički dar.

Na vrh

GOVORNIČKI ŽANROVI

Govor

Govor je glavna retorička vrsta, pa stoga i središnja aktivnost škole. Sva se druga znanja i vještine zbrajaju u govoru. Ipak, u sklopu tog sadržaja učenici dobivaju i posebne upute, i to: o početnom oblikovanju (dizajniraju) govora (određivanje uvjeta govora, ciljeva, izbor strategije, profiliranje publike, određivanje središnje misli): o dijelovima govora (zaglavak, uvod, pripovijedanje, razdioba, izlaganje, dokazivanje/pobijanje, zaključak); o fazama pripreme govora (pronalaženje, razdioba, sastavljanje, pamćenje, izvedba). Poučava se kako govor mora imati svoje "začine" (primjer, točku humora, efektan završetak) i kako glavnu poruku treba triput izreći. Svaki učenik u školi uvježbava tri govora (na temu iz aktualnog javnog života), od kojih jedan za javni nastup.

Kratke retoričke vrste

Kratke retoričke vrste su izreke koje su dijelovi nekih većih retoričkih cjelina. Same su u sebi ogranizirane kao i veliki govori, tj. imaju sve one glavne elemente kompozicije - prestavljanje, oslovljavanje, uvod, glavni dio i zaključak. Neke su izreke tipično medijeske, i to vijest, komentar, izjava i izvještaj, a neke su karakteristične za sastanke i to uvodna riječ i diskusija.

Prigodni govor

Prigode gdje je govor sastavni dio njihovog obreda razne su: dočeci, vjenčanja, zajednički ručkovi, otvaranja objekata, svečani sastanci, pogrebi i sl. U govorničkoj se školi uče značajke takvih govora i daju se najvažniji naputci za uspješno sastavljanje i dojmljivo izvođenje tih govora.

Dijalog

To je govornička djelatnost koju su u starini nazivali dijalektika, a u novije doba dijalogija; s nekim razlikama u značenju označava se i kao razgovor na temu, polemika i rasprava. Broj sudionika od dva pa do neodređenog broja. Važniji razgovori imaju voditelja, moderatora. Svaki sudionik zastupa svoje mišljenje i nastoji uvjeriti i slušače i sugovornike.

Debata

U retorici se debata cijeni kao vrhunsko umijeće, a škole poput ove često se nazivaju debatnima. Zato ovaj program debati posvećuje posebnu pozornost. U debati se primjenjuju sve retoričke vještine, napose one posebne: potkrijepe, erističke tehnike (smicalice) i pažljivo slušanje. Učenici uče opća pravila debate (posebna za akademske, posebna za slobodne). Dobivaju upute o ulogama sudionika debate (voditelja, suprostavljenih skupina, sudaca) i o artikulaciji debate (otvaranje, uvodne riječi, dijalog - "prepucavanje", upadice, zaključne riječi, zaključne debate). U školi se organizira natjecanje između skupina, što stvara dodatnu motivaciju i radost.

Sastanak

Sastanak je najčešći oblik društvenog i radnog govornog djelovanja skupine ljudi. Uobičajena neučinkovitost i subkulturne značajke sastanka smanjuje poznavanje pravila o organiziranju sastanka i o ponašanju sudionika sastanaka. U školi se daju obavijesti o vrstama sastanaka, o načinu priprema sastanaka, o ulozi voditelja, o uvodnim riječima, o diskusijama, o replikama, o oblikovanju prijedloga, o načinu donošenja odluka. Natjecateljski se motiv u školi stvara između ostalog tako što se ističe onaj učenik čiji prijedlog "prođe" (uz analizu taktika koje su bile djelotvorne).

Argumentativni sastanak

Argumentativni je sastanak onaj na kojem se donose odluke valjane i u negovornoj stvarnosti, u tzv. realnosti. Na tom se sastanku govornim postupcima istražuje i provjerava ta valjanost. Takav sastanak ima svoju proceduru i svoja pravila koja dodatno jamče dostizanja planiranog cilja.

Rješavanje problema (Brainstorm)

To je vrsta kreativnog sastanka (u nas u doslovnom prijevodu "mozgovni vihor"), a pripada strategiji rješavanja problema. Od velike je primjenjive vrijednosti u poslovnom, političkom i znanstvenom svijetu. Učenici upoznaju pravila te govorničke vrste i uvjete u kojima se primjenjuje (postojanje problema i postojanje želje da se problem riješi). U školi se učenici uvježbavaju tako što dobivaju zadatke da iznađu i izlože logična rješenja "nerješivih" problema.

Pregovori

To je govornička djelatnost kojom se konflikti interesa u negovornoj stvarnosti razmatraju i razrješavaju na govornoj, simboličkoj razini. U njima se traži razuman kompromis, a posebna im je vrijednost što mogu otkriti i ponuditi na diobu veće količine nego što je početni predmet spora pokazivao da ih ima. Dijaloška su vrsta. Važna su djelatnost u trgovini, poduzetništvu, u sindikalnim aktivnostima, političkim, diplomatskim, sudskim i sl. Mogu biti vrlo kratki (cjenjkanje na tržnici) sve do trajanja više decenija (neki međudržavni pregovori), a dobitci ili gubitci mogu se kretati od nekoliko lipa pa sve do nekoliko milijarda dolara ili do dobivanja/gubljenja nezavisnosti nekog naroda.

Govor u parlamentu

Cilj ovog sadržaja je da upozori na pravila govornog ponašanja u parlamentima, tj. da upozna učenike s poslovnicima kakvi su uobičajeni u parlamentima. Tu se ukazuje na ulogu predsjednika, na razne uloge kao što su uvodna riječ predlagača prijedloga za raspravu, izvješća predstavnika saborskih odbora i klubova zastupnika, diskusije pojedinih zastupnika, ispravci krivih navoda, replike, pravila o javnim opomenama, o načinima glasovanja i drugo. Posebno se ukazuje na proksemiju, tj. kada se govori s govornice, a kada s mjesta, na redoslijed dobivanja riječi i na minutažu govora. Postoje posebni kodeksi o dopuštenom i nedopuštenom načinu izražavanja. Ova pravila će se dati na primjeru poslovnika Hrvatskog državnog sabora.

Na vrh

OSTALI OBVEZNI SADRŽAJI

Vježbe iz govorništva

Na vježbama iz govorništva uvježbavaju se sadržaji koji se rade na prijepodnevnim satima, a to se najviše odnosi na pripremanje govora prema zadanim uputama, na prikupljanju argumenata za obranu teze te na ubježbavanju govorne izvedbe. Umjesto ovog dodatnog uvježbavanja polaznici govorničke škole po izboru mogu ići na športske aktivnosti.

Traženje podataka na Internetu

Dobro obrazložen govor mora se temeljiti na čvrstim podacima, što je u prošlosti govornicima bio jedan od najtežih problema. Suvremena tehnologija nam omogućava lak pristup podacima za bilo koju temu o kojoj govorimo. Polaznici svih stupnjeva govorničke škole moći će se praktično upoznati s tim postupcima na nekim zajedničkim temama, a u večernjim satima biti će im na raspolaganju mentor koji će im pomagati u traženju podataka za pripremanje njihovog govora.

Jutarnja tjelovježba

Jutarnje tjelovježbe izvode se skupno. Težina, vrsta i trajanje vježba primjereni su polaznicima, a izvodi se uz glazbu.

Programirane športske aktivnosti

Programirane športske aktivnosti izvode se po skupinama. Primjenjuje se odjeljensko izmjenični rad po stanicama, individualno izmjenični rad po stanicama, frontalni rad, te individualni rad. Operatori provođenja su elementi kolektivnih i individualnih sportova. (Zlatko Falat)

Na vrh

IZBORNI SADRŽAJI

Voditeljstvo

Za one koji se žele okušati u toj govorničkoj vrsti ili se već time bave organizira se tečaj voditeljstva. Uvježbava se dikcija i glas, prilagodba mikrofonu, posebna frazeologija te držanje u ulozi voditelja na pozornici ili u studiju, i to za tri vrste programa: informativni, mozaični i zabavni.

RTV - novinarstvo

Za učenike koji se žele baviti novinarstvom ili spikerstvom u govornim medijima (radio i televizija), formira se posebna sekcija. Tu se otkrivaju prve "tajne" novinarskog zanata, naznačuju se specifičnosti žanrova, usvaja se prilagođavanje govora zahtjevima medija u izvedbi, frazeologiji, kompoziciji i obavijesti.

Promičbene poruke

Živimo u svijetu u kojem velik dio ispunjavaju promičbene poruke u raznim oblicima: kao televizijski spotovi, radijski spotovi, RTV prezentacije, javne i kućne prezentacije, sajamske i velesajamske prezentacije, akviziterski kontakti, javni letci i po poštanskim sandučićima, tiskane reklame i oglasi, javni panoi, svjetleće reklame i izlozi, svjetleći tekstovi, poruke u računalskim mrežama itd. Čitav taj veliki sadržaj ima svoju etiku, svoju poetiku i uvelike izgrađuje svijest o potrebama i projektima. U velikoj mjeri sudjeluje u stvaranju suvremene kulture, a kroz to i ugode i kvalitete života. Zbog svega toga nadilazi početni razlog: stvaranje što veće dobiti. Govorni sloj u tim porukama ima znatnu ulogu. Mnogima je danas profesija kreiranje trgovačkih promidžbenih poruka. U ovoj izbornoj aktivnosti bit će iznesene temeljne postavke tog zanata, analizirat će se neki karakteristični pozitivni i negativni primjeri, a učenici će se pod nadzorom učitelja i sami ogledati u kreiranju TV i radijskih spotova.

Scenski govor

Učenicima koji se žele okušati u glumi ili su već nastupali u amaterskim predstavama daju se temeljne upute o posebnostima scenskog govora i skreće im se pozornost na pogreške koje u tom čine.

Recitacija

Recitacija je pogodan način za brušenje izgovora, za razvijanje memorije, obogaćivanje govorne izražajnosti i govorne poetike, pa se često uzima kao ispomoćni postupak pri obrazovanju govornika. Učenici koji imaju posebne sklonosti prema recitiranju uče pravila o recitatorskom pristupu pjesmi te to odmah primjenjuju na nekoliko recitacija s kojima nastupaju na javnoj priredbi.

Debata

U retorici se debata cijeni kao vrhunsko umijeće. Zato se učenici, koji žele steči vrhunsku vještinu u umijeću debatiranja, debata nudi i kao izborni sadržaj.

Natjecateljska debata

Ovo je posebna vrsta debate namijenjena isključivo turnirima, a izvor joj je u anglosaksonskim zemljama. Ima čvrstu strukturu i pravila, a o pobjedniku odlučuju akreditirani suci. Zbog tih se osobina može smatrati "mozgovnom" sportskom disciplinom.

Govor

Govor je temeljna aktivnost škole. Ti temelji mogu se i pojačati. Za one učenike koji žele baš to, predviđen je ovaj izborni sadržaj. Na tim se satima proširuju znanja i vještine stečene u obvezatnom dijelu nastave.

Govor na tuđem jeziku

Oni koji dobro vladaju kojim tuđim jezikom mogu uz pomoć mentora pripremiti prigodni govor na tom jeziku. Pri tome primjenjuju sva retorička pravila koja su prethodno naučili, čime se osvjedočuju u univerzalnost, transjezičnost govorničkih pravila. Svrha je toga i to da se učenici ohrabre da javno progovore na drugom jeziku.

Prigodni govor

Ortoepske vježbe

Poneki će učenici zaželjeti da u školi isprave svoje izgovorne i naglasne pogreške. Kako će u općem dijelu ortoepija biti tek dijelom zahvaćena, u posebnoj će se izbornoj aktivnosti na tome moći temeljitije raditi.

Ortofonske vježbe

Ne mali broj učenika i učenica ima, bili toga svjesni ili ne, nedobar glas (disfoničan, nekultiviran, estetski neugodan, preslab, previsok, nosan, kriještav i sl). Nastavnici će na to skrenuti pozornost, a učenici, koji to požele, moći će stručno vođeni raditi na ispravljanju svog glasa.

Pjevanje

Posebnim sustavom vježba stvaramo impostaciju pjevačkoga glasa, koji se fiziološki i psihološki razlikuje od govornoga. Cilj nam je da se što izravnijim putem dostigne tehnika pjevačkoga glasa, pri čemu uporabljamo i poznate klasične metode i neke nove. Te se nove temelje na slušanju pjevačkih uzora u posebnoj filtarskoj zvučnoj obradi i u posebnoj slušnoj povratnoj sprezi.

Športske aktivnosti po izboru

Športske aktivnosti po izboru provode se prema osobnom interesu i mogućnostima. U sklopu izbornih aktivnosti vježba se u homogenim skupinama. Organiziraju se i športska natjecanja. (Zlatko Falat).

Autor programa

Prof. dr. sc. Ivo Škarić